Divlja ljepota u Gorskome kotaru

Ne znam iz kojeg razloga se nisam ukrcala u liniju 32 za Iku, od kuda smo trebali krenuti autobusom s profesorom (turističke) geografije na izlet u Gorski kotar.

Vjerojatno jer me kolegica zvala da kasni, kao i obično, pa sam je čekala. 

Jesenska subota, oko 7:00 h ujutro, dođe kolegica, pa naručimo taksi jer prigradske linije voze svakih 30 minuta, te da smo čekale iduću liniju 32, ne bi se stigle ukrcati na naš bus. 

Dolazi taksi, vozač je mlad dečko, negdje naših godina. Kreće smijeh, priča, zezancija. Odjednom ona njega pita da li bi joj pustio da ona vozi, i dečko staje na prvo autobusno ugibalište kod Opatije i izlazi iz auta. Zamjene se za mjesta, sjedne ona za volan, on na suvozačevo, ja ostajem iza. 

Mladost ludost. U 7 ujutro, u subotu! 

Stižemo do busa, ostali kolege gledaju u taksi, odnosno nas, u čudu. Otvaraju se vrata vozača, izlazi ona. Otvore se suvozačeva vrata, izlazi vozač. 

Moram priznati da nam je bilo malo neugodno od tih pogleda, ali makar nam je vožnja bila zanimljiva.

Ukrcamo se u bus i krećemo.

Stižemo u Gorski kotar gdje nas čeka kristalno čista voda okružena bogatim biljnim i životinjskim svijetom. Savršeno mjesto za opuštanje, rekreaciju i uživanje u prirodi.

Među bujnim šumama i planinama, nalazi se tu najveće umjetno jezero na području Fužina i idealno je za one koji traže aktivni odmor. Riječ je o jezeru Lepenica.

To je bilo naše polazište. 

Pješačke staze vode oko jezera, nudeći prekrasne poglede na okolicu, a stazama se može doći i do jezera Bajer. O stazama detaljnije pogledajte ovdje.

Planinari se mogu se upustiti u izazovnije uspone na obližnje vrhove, a ljubitelji ribolova u hvatanju pastrve i šarana.

U ljetnim mjesecima, jezero postaje omiljeno mjesto za kupanje i sunčanje. Najveća dubina dubina mu je 18 m, dok prosječna temperatura iznosi oko 20-ak °C, kao i većina voda u Gorskome kotaru, što je ljeti idealno za osvježenje i bijeg od gradske vreve i užarenog asfalta.

Nakon šetnje i fotkanja, na pola sata vožnje od Fužina, nedaleko Skrada, nalazi se naša iduća destinacija, dvije prekrasne prirodne atrakcije, zaštićeno područje – značajni krajobraz Vražji prolaz i Zeleni vir.

Zeleni vir, izvor smješten podno sedamdesetak metara visoke stijene, iznenađuje svojim smaragdnim jezercetom u koje se prelijeva kristalno čista voda potoka. Ime je dobio po boji jezera, koja potječe od algi i mineralnih naslaga. 

Do ovog prirodnog bisera možete doći pješačkom stazom iz Skrada, uživajući u ljepotama Gorskog kotara. Nalazi se tu i planinarski dom, gdje možete pronaći okrijepu i odmoriti.  Do njega možete doći i autom.

Oko Zelenog vira buja bogata flora i fauna. Šume bukve i lipe obrubljuju izvor, stvarajući ugodnu hladnoću i vlagu. Možete pronaći razne paprati, mahovine i gljive. Na livadama u blizini izvora rastu šarene cvjetnice, koje privlače leptire i pčele.

U vodama Zelenog vira živi mnoštvo riba, uključujući pastrve, šarane i lipljane. Također se mogu pronaći vodenjaci, žabe i puževi. U blizini izvora gnijezde se ptice sjenice i vrane.

Vražji prolaz pak nudi uzbudljivo iskustvo prolaska kroz uski kanjon stvoren djelovanjem vode tijekom tisuća godina. Stijene se uzdižu s obje strane, dosežući visinu i do 50 metara. Atmosfera u prolazu je mračna i tajanstvena, a tišina se prekida samo kapljicama vode, šumom vjetra i šuštanjem lišća.

Flora i fauna Vražjeg prolaza su prilagođene mračnom i vlažnom okruženju. Na stijenama rastu mahovine i lišaji, a u pukotinama se mogu pronaći paprati. U prolazu obitavaju šumske ptice, sove i jastrebovi, te lisice i kune. U blizini prolaza možete pronaći i gmazove, kao što su zmije i gušteri. 

Prema legendama, Vražji prolaz je nekada bio dom zmaja koji je terorizirao lokalno stanovništvo. Druga legenda govori o vještici koja je živjela u prolazu i koristila svoje magične moći da zavede i ubije putnike.

Iako su legende samo legende, Vražji prolaz i dalje ostaje mjesto koje budi maštu i izaziva strahopoštovanje. Mnogi ljudi vjeruju da je prolaz prožet negativnom energijom i da ga treba izbjegavati. 

Ja sam prilikom boravka tamo osjetila malu dozu nelagodnosti, moram priznati, no mislim da je to radi svih legendi koje sam čula, a i jer je posjet bio u jesensko vrijeme.

Zbog mračne atmosfere i legende o zmaju, mnogi ljudi vjeruju da u Vražjem prolazu žive i nadnaravna bića, međutim, za sada još nema dokaza da ta bića zaista postoje. 😉 

No, za sve vas koji niste skloni praznovjerju, Vražji prolaz je svakako jedinstveno mjesto za posjetiti. Pješačke staze vode kroz prolaz i nude prekrasne poglede na okolne stijene i šume. 

Ako ste željni avanture, možete se penjati po stijenama ili spuštati niz kanjon. 

Nama je cijeli uspon bio dosta naporan, odnosno zahtjevan. Jedva smo uspjele pratiti grupu, no najviše nas je iznenadio profesor, čovjek od 55+ god, koji je tako vješto i spretno savladavao uspon prepun mokrog skliskog lišća i granja, bez zastajkivanja i spoticanja. Nakon povratka, odmorili smo u Planinarskom domu, te krenuli dalje.

Ja sam naravno svaki metar zastajkivala da uhvatim što bolje fotografije, a svi su me stalno opominjali da zašto svaki čas stojim i fotkam svaku glupost koja mi zapne za oko. Dva dana nakon izleta su me svi tražili da im pošaljem te fotke, jer oni nisu ništa uslikali. 

Špilja Lokvarka nam je bila iduća točka. Smještena je nedaleko od Skrada, u Lokvama, a nudi još jednu avanturu, za ljubitelje speleologije. Najveća špilja u Gorskom kotaru ukrašena je bogatom dekoracijom i podzemnim vodama. Stalaktiti i stalagmiti ukrašavaju stropove i zidove, stvarajući zanimljive oblike i figure. 

U njoj se nalaze i podzemna jezera i slapovi, koji dodaju još čarolije atmosferi.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Nakon obilaska špilje, slijedio je povratak za Rijeku, u (pred)večernjim satima.

Budući da su Gorani jako vezani uz njene najstarije i najpoznatije stanovnice, žabe, naročito ovaj kraj, možete u svoj itinerar dodati i posjet Muzeju žaba koji se nalazi u Lokvama. U čast žabama se tako održava i zanimljiva manifestacija: "Žabarska noć".

Također se i na meniju u lokalnim restoranima može pronaći poseban specijalitet - pohani žablji krakovi! Ja ih se nikada nisam "usudila" probati, no zato je jednom idućom prilikom, tokom posjeta, odnosno večere u hotelu Bitoraj u Fužinama, moj suprug uživao u, kako kaže, nekoj "vrsti piletine", dok sam ja jela goranski rižoto.

O nekim drugim goranskim specijalitetima koji se mogu naći na tanjuru sam pisala ovdje.

Savjeti: 

• Za Zeleni vir i Vražji prolaz je potrebna dobra fizička spremnost jer staze mogu biti zahtjevne.
• Nosite udobnu obuću i odjeću i nikako ne zaboravite vodu i SPF.
• Poštujte prirodu i ostavite ovo područje onakvim kako ste ga našli. NE OSTAVLJAJTE SMEĆE ZA SOBOM.
• Posjetite njihovu Web stranicu za više informacija i obavijesti.
• Ne oštećujte biljke i gljive koje ne namjeravate brati!

Ako do sada još niste, vjerujem da sam vam dala dovoljno razloga da posjetite ovaj dio Gorskoga kotara u bilo koje godišnje doba, jer svako nosi svoju čar, a uskoro slijedi još zanimljivih destinacija koje možete istražiti u ovom prekrasnom kraju! 

Probajte i pohane žabe, ako se usudite! 😊

Što još možete posjetiti samo pola sata vožnje dalje, pročitajte ovdje.