3 grada, 3 priče i jedno nezaboravno iskustvo: Pompeji, Napulj i Orvieto

Antički grad koji je preko noći nestao u jednoj od najrazornije vulkanske erupcije u povijesti Europe - vulkana Vezuv 79. g. n.e. i tako zatrpan pepelom proveo čak 1600 godina!

Nakon obilaska Rima, o čemu više možete pročitati ovdje, došao je red da istražim i Pompeje, najpoznatije arheološko nalazište u svijetu. 

Započela je snažnim potresom koji je prethodio glavnoj eksploziji. Vulkanski oblak pepela, kamenja i plinova uzdigao se visoko u zrak, a zatim se srušio na okolna područja. Piroklastični tokovi, smrtonosne mješavine vrućeg plina, lave i pepela su se slijevale niz padine velikom brzinom, uništavajući sve na svom putu. Procjenjuje se da je temperatura tih tokova iznosila i do 700° C.

Natpis "Tempus, vita" (lat. vrijeme je život) na ulazu u Pompeje služi kao podsjetnik na to kako je život u Pompejima naglo prekinut i kako je vrijeme, u ovom slučaju, bilo ograničeno i nepredvidivo, naglašava kontrast između života koji je nekada tekao gradom i smrti koja je zadesila njegove stanovnike.

Pompeji su postali svojevrsna vremenska kapsula, koja je zamrznula trenutak u povijesti i omogućila nam da vidimo kako su ljudi živjeli u to vrijeme.

Posljedice erupcije bile su katastrofalne. Tisuće je ljudi poginulo, a gradovi su bili potpuno uništeni. Pepeo je zatrpao sve, od kuća i trgovina do umjetnina i ljudskih tijela. S vremenom su zatrpani gradovi zaboravljeni i prekriveni zemljom, a njihova lokacija je ostala nepoznata sve do slučajnog otkrića u 18. stoljeću. 

Pompeji su bili živahan rimski grad s razvijenom trgovinom, umjetnošću i arhitekturom. Stanovnici su živjeli u kućama različitih veličina, od skromnih do raskošnih vila. U gradu su se nalazile terme, kazališta, bordel, trgovine i brojne druge javne zgrade.

Svakodnevni život u Pompejima bio je sličan životu u drugim rimskim gradovima. Ljudi su se bavili poljoprivredom, trgovinom, obrtništvom, dok su neki bili zaposleni u javnoj službi. U slobodno vrijeme su se okupljali na trgovima, posjećivali terme, gledali predstave u kazalištu ili se natjecali u sportskim igrama. 

Pompeji su slučajno otkriveni u 16. st. tijekom građevinskih radova. Međutim, tek u 18. stoljeću su započela sistematska arheološka iskopavanja i od tada se kontinuirano provode.

Zahvaljujući vulkanskom pepelu koji je konzervirao sve što je pokrio, Pompeji su ostavili nevjerojatan uvid u život rimskoga carstva. Iskopi su otkrili dobro očuvane zgrade, umjetnine, čak i otiske tijela ljudi i životinja koji su poginuli tijekom erupcije, što je svakako jedan od zadivljujućih, ali i zastrašujućih prizora.

Moram priznati da sam ostala zaista fascinirana raznim artefaktima, mozaicima, ulicama, pa čak i kostima stanovnika Pompeja. Prizori poput odrasle osobe koja sjedi i grli malo dijete sigurno nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. 

Reljefi falusa su bili česta pojava u Pompejima i nalaze se na kućama, javnim prostorima, trgovima, termama i raznim predmetima svakodnevne uporabe, kao npr. amforama i sl. 

Iako se na prvi pogled mogu činiti vulgarnima ili čak šokantnima, oni su u kontekstu antičkog svijeta imali dublje značenje.

Falus je bio povezan s bogom Prijapom, bogom plodnosti i poljoprivrede. Njegova prisutnost je trebala osigurati dobru žetvu, zdravlje stoke i općenito, prosperitet. Vjerovalo se da falus ima moć otjerati zle duhove i uroke, stoga su se reljefi falusa često postavljali na ulazne vrata kuća, štala i drugih zgrada. 

Falus je također bio ikona seksualnosti i muške moći. Njegova prisutnost je služila i kao podsjetnik na užitke života.

Pompejci su očigledno imali opušteniji stav prema seksualnosti nego što je to danas uobičajeno u zapadnoj kulturi, te su za njih, više od pukih seksualnih prikaza. Oni su složeni simboli koji su odražavali vjerovanja, vrijednosti i svakodnevni život stanovnika. Iako možda šokantni, pružaju vrijedan uvid u složeniju kulturu antičkog svijeta, pa se i danas tako na ulazu u Pompeje među brojnim suvenirima nalazi i štand na kojemu je glavni suvenir - Falus! 

Erupcija Vezuva i sudbina Pompeja postali su popularna tema u književnosti, pa su mnogi pisci pisali romane i novele inspirirane ovim događajem. Pompeji su česta tema i u filmovima, televizijskim serijama i video igrama. 

Sve u svemu, jako zanimljiv presjek dijela povijesti, lokacija svakako vrijedna posjeta i divljenja.

Radno vrijeme i ulaznice pronađite na linku.

U blizini smo, nakon obilaska Pompeja, u jednom lokalnom restoranu pojeli i pravu pizzu napoletanu, s obzirom na to da se Pompeji nalaze nedaleko Napulja, od kuda se vjeruje da potječe pizza. 

Nakon Pompeja i pizze, stižemo u obližnji Napulj, treći po veličini talijanski grad u kojem provodimo nekoliko sati. Osnovan je kao grčka kolonija u 8. st. pr. Kr., a izvorno ime mu je bilo Neapolis, što na latinskom znači "novi grad".

Ulice su uske, pune malih trgovina, kafića i restorana. Mirisi svježe tjestenine i kave miješaju se s bukom motocikala, stvarajući pravi kaos koji je ujedno i njegov šarm. Mnogi se žale da na to da je grad jako prljav, no možda nismo ni posjetili takve dijelove grada, ili nismo obraćali pozornost na to, pa tu "činjenicu" ne bih baš mogla potvrditi. Rekla bih, ništa prljavije nego u nekim drugim (dijelovima) većih gradova.

Grad je inače kolijevka pizze, tako da je kuhinja još jedan od razloga zašto morate posjetiti Napulj. 

Pizza je postala zaštitni znak Napulja zbog svoje povijesne povezanosti s gradom, kada su siromašni stanovnici počeli pripremati kao jeftin obrok, stavljajući rajčice na tijesto kako bi se prehranili. Kasnije ju je dodatak bivolje mozzarelle učinio popularnom. 1889. g., kraljica Margherita posjetila je Napulj i probala pizzu, a najpoznatija verzija, pizza Margherita, nastala je u njezinu čast od sastojaka koji su predstavljali boje talijanske zastave: rajčice, mozzarella i bosiljak. 

Napuljska pizza je zaštićena oznakom zemljopisnog podrijetla u Europskoj uniji, a umijeće napuljskih pizzaiuola (pizza majstora) upisano je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine.

Pizza je naravno, kraljica stola, ali u ovome kraju su na tanjuru vrlo popularne i tjestenine, riba, morski plodovi... mediteranska hrana! 

Znamenitosti koje grad nudi su brojne. Od Castel Nuovo, tvrđave na obali, do Palazzo Reale, nekadašnje kraljevske palače, te katedrale Cattedrale di Santa Maria Assuntas (Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije) ukrašene bogatim mozaicima i relikvijama. 

U Napulju se nalazi i arheološki muzej koji čuva blaga iz Pompeja i Herkulaneja. Povijesni centar grada je pun palača, crkava i drugih povijesnih građevina koje su pod zaštitom UNESCO-a.

Prošetali smo bučnim ulicama starog grada, popili kavu na jednom malom trgu i upili atmosferu ovog živahnog grada, te se vraćamo na spavanje u Rim.

Ako dolazite u Napulj u samostalnom aranžmanu, detalje oko posjeta pronađite ovdje.

Zadnji dan, nakon doručka krećemo prema simpatičnom gradiću Orvieto, koji se smjestio na vrhu vulkanske stijene, a do kojeg smo došli uspinjačom. 

Usred grada se nalazi predivna gotička katedrala, Duomo di Orvieto, poznata po svojim mozaicima, skulpturama i freskama, kao npr. poznati "Posljednji sud" Benozza Gozzolija, te freska koja prikazuje đavla prerušenog u Isusa, što je vrlo neobičan i intrigantan motiv.

S vrha Torre del Moro pruža se zadivljujući pogled na okolnu dolinu i slikovite brežuljke Umbrije. Ulaznice i radno vrijeme provjerite ovdje. 

Ovakav prekrasan panoramski pogled možete imati i ako se popnete na tvrđavu Fortezza dell'Albornoz.

Šetnjom uskim kamenitim ulicama okruženim srednjovjekovnim kućama, pronaći ćete brojne male trgovine i radnje koje nude širok izbor suvenira, ručno rađenih proizvoda, keramiku, lokalne delicije, sireve, tjestenine, med, ulja, tartufe... Naravno da smo uzeli nekoliko vrsta sireva za kući.

Ispod Orvieta se nalazi mreža podzemnih špilja, tunela i cisterni koje su se koristile za opskrbu vodom u prošlosti, ali i kao sklonište za stanovnike u slučaju opsade. Izgrađeni su u etruščansko doba, a kasnije prošireni i korišteni tijekom rimskog razdoblja.

Danas su otvoreni za posjetitelje, a više o tome pronađite ovdje.

Nakon obilaska smo se počastili sladoledom na glavnom trgu.

Vrlo šarmantan, živopisan i miran gradić koji me jako podsjetio na naš Grožnjan.

U popodnevnim satima krećemo natrag prema Hrvatskoj.

Posjet Napulju, Pompejima i Orvietu, kao i Rimu, ne bih preporučila za vrijeme ljetnih mjeseci jer je zaista prevruće, osim ako uopće nemate problem sa vrućinama, no kada god ih odlučite posjetiti sigurna sam da će vas oduševiti.