Kako se slavi Nova godina u Beogradu?

Smeta li i vama ono dosadno pitanje koje krene još u listopadu: "A gdje ćeš za Novu?"

Nikada ne razmišljam o dočeku Nove godine toliko rano. Kod mene to uvijek bude u zadnji čas, pa tako i ovaj put. 

Tek sam krajem prosinca počela razmišljati sa suprugom o dočeku Nove godine, a odluka je pala na Beograd. Kako smo ljubitelji putovanja, nekako nam je logičan potez bio da za Novu odemo u neki novi grad.

Prošle godine smo bili u Sarajevu, a kako nam je bilo tamo, možete pročitati ovdje.

Odlučili smo ići autobusom kako bismo izbjegli brigu oko parkinga i vožnje po nepoznatom gradu.

Autobus je krenuo oko 4 ujutro 29.12. Polazak je bio iz Zagreba i naravno da smo većinu puta "spavali", odnosno drijemali, jer, koliko se u busu možeš naspavati. 

Gužve na granici nije bilo, brzo smo bili gotovi. Svi smo izašli van, predali osobne i redom se vraćali u bus. 

Stigli smo u Beograd iza 13:00 h, te smo se odmah po iskrcavanju iz busa uputili u obližnji shopping  centar u Rajićevoj na ručak u restoranu Vapiano. Jeli smo ručno rađenu tjesteninu sa raznim umacima koja je bila odlična. 

To nam je zaista bilo uz put, nismo imali vremena istraživati i otići na neki autohtoni ručak, jer smo bili preumorni od puta i trebao nam je topao kuhan obrok, a i imali smo stvari sa sobom. Inače nam ne pada na pamet jesti pizze, mekiće i sličnu hranu kada smo u nekoj novoj destinaciji, nego uvijek jedemo i isprobavamo lokalnu, autohtonu hranu, pa ovo je bio "izbor" - "od dva zla najmanje".

Cijene nisu bile niske, no uzevši u obzir obilnu i ukusnu porciju, smatramo da se isplatilo.

Nakon ručka krećemo prema hotelu na check-in. Bili smo smješteni u samom centru, u hotelu Royal Inn. Hotel je u blizini glavnih turističkih atrakcija kao što su Knez Mihailova ulica, Studentski trg, Trg Republike i tvrđava Kalemegdan. 

Sobe su bile elegantno uređene i moderno opremljene, osoblje ljubazno, a doručak izvrstan (posebno bazlamača-muffini). Ako se odlučite za put u Beograd, preporučujem ovaj hotel.

Nakon što smo se smjestili i osvježili, krenuli smo u obilazak i razgledavanje. 

Od prvog trenutka smo ostali oduševljeni ljepotom Beograda. Stvarno je prekrasan, kao što kažu oni koji su ga posjetili. Poseban dojam ostavio je i blagdanski ugođaj, budući da je bio prekrasno okićen.

Zaputili smo se prema Terazijama, a zatim prema jednom od najpoznatijih simbola grada -  tvrđavu Kalemegdan. 

Na putu od hotela do tvrđave, prošli smo i kroz neke od najzanimljivijih ulica Beograda, kao što je ulica Kralja Petra, jedan od najstarijih dijelova s raznolikim arhitektonskim stilovima.

Put prema Kalemegdanu vodi kroz i uske ulice starog dijela grada, poput Božićne ili Gračaničke, sa stilski uređenim zgradama iz 19. i ranog 20. st., koje podsjećaju na one u Pragu ili Budimpešti (o kojima ću pisati u nekim od sljedećih članaka).

Prilikom dolaska prema Kalemegdanu, okruženje postaje bogatije povijesnim spomenicima i parkom koji pruža prekrasan pogled na Dunav i Savu, sličan pogledu s Petrovaradina u Novom Sadu, o čemu možete više saznati ovdje.

Tvrđava je smještena na grebenu iznad ušća Save u Dunav. Najveći je park i najvažniji kulturno-povijesni kompleks u Beogradu. Ima bogatu povijest koja seže više od 2 000 g. unazad, a prvotno su je izgradili Rimljani kao vojnu utvrdu. 

Kompleks obuhvaća Beogradsku tvrđavu, podijeljenu na Gornji i Donji grad, te Kalemegdanski park.

Naziv potiče od turskih riječi "kale" (tvrđava) i "megdan" (polje za borbu), što upućuje na njegovu ulogu vojne utvrde. 

U sklopu kompleksa se nalaze znamenitosti: Vojni muzej, Umjetnički paviljon Cvijete Zuzorić, Zoološki vrt, suvenirnica, galerija, kip Ivana Meštrovića - spomenik Pobjednik, te Rimski bunar.

Neko smo vrijeme proveli šetajući unutar parka i zidina hvatajući zimske zrake sunca i prekrasan pogled.

Nakon obilaska tvrđave se vraćamo prema centru, prema Knez Mihajlovoj. 

Na putu nam se tako našla najstarija aktivna kafana u Beogradu - Kafana "Znak pitanja" ("?"), preko puta Saborne crkve. Otvorena je 1823. g. i od tada radi neprekidno. Izgrađena je po nalogu kneza Miloša Obrenovića, a kuća u kojoj se nalazi ima status spomenika kulture i zadržala je svoj originalni izgled, gotovo nepromijenjen. "Znak pitanja" danas nije samo mjesto za druženje, nego simbol beogradske tradicije i boemskog duha.

Napokon stižemo u Knez Mihajlovu ulicu, jedan od najljepših i najživahnijih kvartova. Ova pješačka zona je poznata po svojim reprezentativnim zgradama iz 19. st. i bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu. 

Ulica je zakonom zaštićena kao kulturno-povijesni spomenik. Duga je skoro kilometar i povezuje staru gradsku jezgru s modernim centrom Beograda. Duž nje nalaze se brojne zgrade koje su nekada bile domovi utjecajnih obitelji, a danas su prenamijenjene u ugostiteljske objekte i trgovine svjetskih brendova poput Zare, H&M-a, Adidas-a i dr. 

Jako me podsjetila na ulicu Istiklal u Istanbulu, o kojoj sam pisala ovdje.

Tijekom božićnih blagdana je bila ukrašena lampicama i dekoracijama što joj je dalo poseban sjaj, a tu se, osim kućica sa raznovrsnim sadržajima, moglo pronaći i mnoštvo uličnih zabavljača i trubača, odjevenih prigodno - u Djeda Mraza. 

Na jednoj od kućica smo uzeli i hranu i kuhano vino. Pljeskavice su im uistinu fantastične, jako slasne i sočne, nisu one klasične obične industrijske, a imaju i više varijanti - sa lukom, slaninom i sl. Zanimljivije mi je bilo što sve nadjeve, umake i dodatke možete slagati sami, po želji, koliko god čega hoćete!

Na jednoj sam i prvi put kupila slavnu Dubai čokoladu, čisto da probam, kojom na kraju i nisam baš oduševljena. Više je skupa i razvikana nego fina. 

Zadržali smo se šetajući ulicom, te smo se nakon toga zaputili u hotel na spavanje. Iduće jutro odlazimo na doručak, a nakon toga do Hrama sv. Save. 

Kako smo išli organizirano, busom smo se vozili do Trga Slavija, u općini Vračar, u čijoj se blizini nalazi hram, pa nismo imali potrebu koristiti gradski prijevoz koji se, kako kažu, ne plaća. Nepisano je pravilo da se karte za javni gradski prijevoz ne kupuju, jer ih nitko ne kontrolira, pa kada se nađete u Beogradu - probajte ako se usudite. 😉

Hram Svetog Save jedan je od najpoznatijih i najvažnijih vjerskih i kulturnih spomenika u Srbiji.  Smješten je u Vračaru, na Svetosavskom trgu.  Ima četiri zvonika visoka 44 m i centralnu kupolu visine 82 m, a može primiti do 10 000 vjernika, što ga čini jednim od najvećih pravoslavnih hramova u svijetu. 

Unutrašnjost još nije potpuno ukrašena, ali već sada predstavlja impresivno umjetničko djelo. 

Glavna kupola sadrži ogroman mozaik Krista Pantokratora, a ispod se nalaze riznica i kripta Svetog Save, te grobna crkva Svetog kneza Lazara. 

U pravilu je zabranjeno fotografiranje, no kako su svi vadili mobitele u tu svrhu, i ja sam zabilježila nekoliko fotografija. 

Fascinantna je činjenica da je izgradnja financirana isključivo dobrovoljnim doprinosima i prodajom specijalnih poštanskih maraka za tu svrhu, a započela je 1935. g., no bila je prekinuta zbog II. svj. rata, pa su radovi nastavljeni tek 1985. g. 

Ulaz se plaća simbolično, sve je pod nadzorom kamera i zaštitara, a radno vrijeme i ostale detalje pogledajte na njihovom Webu. Unutar se nalazi nekoliko suvenirnica. 

Nakon toga odlazimo do Splavova, gdje se ukrcavamo na brod i krećemo u plovidbu Dunavom do ušća Save u Dunav i Beograda na vodi - najmodernijeg i najdinamičnijeg urbanog projekta u Beogradu. Smješten uz rijeku Savu, obuhvaća ogromnu površinu i predviđen je za različite namjene - stambene, poslovne i kulturne.

Splavovi u Beogradu su jedno od najpopularnijih mjesta za zabavu. Nalaze se duž obala rijeka Save i Dunava, a nude širok izbor restorana, kafića i noćnih klubova. Noćni život je tu vrlo aktivan s brojnim događajima kao što su koncerti uživo ili tematske zabave.

Plovili smo par sati i baš smo uživali u pogledima na građevine i znamenitosti kao što su Kalemegdan, Nebojšina kula, ušće Save u Dunav, Brankov i most na Adi. Sa nama je bila i grupa Makedonaca, koji su bili posebno veseli i raspoloženi, pa smo imali pravo druženje uz narodnu glazbu.

Nakon krstarenja se vraćamo u centar na kavu, pravu domaću kavu. Nisam baš neki fan turske kave, ili kako je u Beogradu zovu, "Domaća kafa", no interesantno mi je što je možete naručiti u gotovo svakom kafiću i restoranu, čak i u onim modernijim.

Šetamo dalje kroz Terazije i prolazimo kraj čuvenog hotela Moskva, jednog od najstarijih i najpoznatijih u Srbiji. U njemu su boravila brojna poznata lica kao što su Albert Einstein, Indira Gandhi, Robert De Niro,  Luciano Pavarotti...

Hotel je poznat po svom restoranu "Čajkovski" koji nudi lokalnu kuhinju i po svojoj slastičarnici "Moskva" gdje poslužuju specifične slastice, poput popularne "Moskva torte". Nismo baš fanovi slastica sa kremama, pa se nismo odlučili zaustaviti da je isprobamo.

Planirali smo posjetiti i Muzej Nikole Tesle, no jednostavno nismo stigli.

Ostatak vremena smo smo iskoristili za šetnju i kupnju suvenira. Otišli smo i na večeru, i opet ostali oduševljeni pljeskavicom. Veličina, okus, sočnost... fenomenalno!

Otišli smo i do jedne palačinkarnice u kojoj smo nas dvoje jedva pojeli jednu palačinku. Stvarno je bila velika i jako obilno napunjena, što nije iznenađenje jer lokalci znaju govorili da su "pola metra palačinaka", što je slučaj u restoranima. 

Sve pohvale za ovaj restoran koji, osim što je radio u 23h navečer, ima savršene palačinke, jer osobno preferiram, kada jedem palačinku da bude što bogatija nadjevom. 

Nakon obilne večere i slatkog, slijedi razbijanje kalorija šetnjom do hotela. 

Iduće jutro nam je prva stanica bila četvrt Dedinje, poznata kao elitno stambeno područje s prekrasnim parkovima i zelenim površinama. Tu se nalaze brojne ambasade, rezidencije visokih diplomatskih predstavnika i poznatih srpskih ličnosti kao što je pjevačica Ceca, direktor Pink Tv-a Željko Mitrović i dr., što dodatno potkrepljuje status ove četvrti kao jedne od najprestižnijih. Kroz četvrt smo se samo provozali busom, nije ništa specijalno za fotografiranje. 

Iduća stanica nam je Kuća cvijeća, spomenik i muzej posvećen Josipu Brozu Titu, bivšem predsjedniku Jugoslavije. 

Izgrađena je kao mauzolej za Tita i njegovu suprugu Jovanku. Unutra se nalaze njihovi grobovi, osobne stvari, te brojni darovi koji su im podarili razni državnici iz cijeloga svijeta, kao i građani Jugoslavije. Nalaze se tu čak i pisma koja su mu građani slali dok je bio u bolnici.

Karakteristična po svojoj arhitekturi koja podsjeća na cvijet sa šest latica, po uzoru na simbol Partizana. Kuća je okružena velikim parkom, a unutar se nalazi i kafić, suvenirnica, te muzej koji prikazuje povijest Jugoslavije i Titovog života. Ulaznice i radno vrijeme provjerite ovdje.

Nakon toga odlazimo na planinu Avala gdje prvo posjećujemo Spomenik Neznanom junaku, na visini od 511 m nv. 

Spomenik je dizajnirao naš poznati kipar Ivan Meštrović, a izgrađen je kao zahvala svim ratnicima koji su položili živote za slobodu tijekom I. svj. rata. Sadrži osam velikih karijatida koje predstavljaju šest republika i dvije banovine bivše Jugoslavije, sve obučene u tradicionalne nošnje svojih regija.

Vrlo simbolično mjesto za odavanje počasti palim borcima, važan kulturni spomenik i jako lijep vidikovac koji pruža panoramski pogled.

Nekoliko minuta hoda dalje se nalazi toranj Avala, najvažniji telekomunikacijski objekt u Srbiji i jedan od najmodernijih u Europi. Visok je 204,68 m i dizajniran je kao simbol srpskog tronošca za sjedenje, što ga čini jedinstvenim po svom obliku.

Na 119 m visini tornja se nalazi restoran gdje smo popili kavu, a na 122 m se nalazi vidikovac. Iako je bilo dosta maglovito iznad Beograda, pogled je svejedno bio spektakularan.

Ulaznica se plaća, a cijenu i radno vrijeme pronađite ovdje.

Nekoliko sati kasnije, vraćamo se u centar najprije na domaću kavu u jednom prekrasno ukrašenom kafiću, koji ne znam da li mi je ljepši izvana ili iznutra. 

Zatim odlazimo u poznatu boemsku četvrt Skadarlija u starom gradu, koja je postala slavna kao stjecište umjetnika krajem 19. i početkom 20. st., gdje su se okupljali glumci, pisci i slikari, pa nije iznenađujuće što se baš tu nalazi i statua Tome Zdravkovića.

Ulice su od kaldrme, što četvrt svakako čini originalnom. 

Tu se nalaze kafići i restorani gdje možete uživati uz zvuke starogradske muzike i tradicionalne srpske kuhinje, kao što su npr. "Tri šešira" ili "Dva jelena". 

Kako za je nekoliko sati došla Nova godina, najprije smo večerali u restoranu "Putujući glumac". Tu sam prvi put odlučila probati slavnu Karađorđevu šniclu i oduševljenje kao i svaki put, nije izostalo. Porcija je bila ogromna, a hrana ukusna.

U svim kafićima i restoranima u Beogradu se može pušiti, što je super ako ste pušač, ali čak i ako niste, jer niti iz jednog nećete izaći smrdeći po dimu, jer očito svi imaju jako dobru ventilaciju. 

Nakon večere smo prošetali Skadarlijom, te se zaputili prema centru gdje smo navratili na kuhano vino i palačinku, odnosno krepu sa kremom od pistacije. Krepa također velika, jedna je dovoljna za dvije osobe, preeeslasna i obilno nadjevena. 

Zatim odlazimo do Trga Republike na doček.

Iako su bili prosvjedi, ni u jednom trenutku se nismo osjećali ugroženo. Trg je sa svih strana bio okružen metalnim ogradama, a zaštitari na svakom metru. Postojao je samo jedan ulaz/izlaz, i svakoga tko je htio ući su pregledali, kao i torbe.

Unutar ograde, na trgu se nalazila jedna adventska kućica gdje ste mogli kupiti piće i potrebe za unošenjem boca nije bilo.

Na programu se našao Haris Džinović u ponoć, dok je prije njega nastupilo dvoje pjevača. 

Atmosfera na trgu je bila vesela ali, mirna i moram priznati da mi se ovakav doček više sviđao. Nisam fan gužvi na javnim mjestima, naročito takvih okupljanja i slavlja jer mi nije svejedno da li će mi se u blizini naći netko nadrogriran ili pijan i mahati (razbijenom) bocom, nožem, drogom, petardama ili čim god. 

Budući da je bilo jako hladno, ispod 0° C, a i bili smo izmoreni od cjelodnevnih obilazaka, nismo predugo nakon završetka koncerta ostali na trgu. Po dolasku u sobu je slijedio vrući tuš, jer sam tek nakon dolaska u toplo shvatila koliko sam "odrvenila" od hladnoće.

Zadnje jutro nakon doručka smo se odjavili iz hotela, te usput navratili u Srijemske Karlovce i Novi Sad, gdje smo ručali, popili kavu i proveli par sati. Tu smo već bili, tako da neću pisati, pa ako vas zanima da li posjetiti Vojvodinu, pročitajte ovdje.

U popodnevnim satima smo krenuli prema granici gdje nas je dočekala velika gužva, u trajanju od nekoliko sati, no preživjeli smo i to.

Beograd je definitivno nadmašio moja očekivanja i sigurno ću se vratiti. Ako želite dobar provod i odlično se najesti, svakako preporučam ovaj prekrasan grad! 

Što se tiče cijena u restoranima i kafićima, nije baš jeftino, možda malo jeftinije nego npr. u Rijeci, no makar vas količina porcije i kvaliteta nigdje neće razočarati. Ulaznice se, za više manje sve atrakcije i aktivnosti plaćaju.

Rekla bih, idealno mjesto za uživanje, bez obzira na trošak.

Savjet: Preporučam da, ukoliko idete u posjet državama u kojima nemate mogućnost stalnom pristupu internetu, preuzmete besplatnu izvanmrežnu navigaciju, u kojoj preuzmete karte unaprijed i spremite na uređaj, što će vam omogućiti korištenje i olakšati snalaženje u područjima i mjestima gdje tijekom putovanja nema interneta. Nama je ovo bilo super za snalaženje po Beogradu, pošto van EU nemamo besplatnu uslugu operatera.

"Beograd je grad koji te ili osvoji zauvek, ili ga nikada ne razumeš!"