Nova godina u Sarajevu

Pri završetku dugotrajne i iscrpne 2023. s puno događaja i životnih preokreta, ono kad te život ščepa kao mačka crva, malo se poigra, pa baci dolje, nakon dugo vremena muž i ja smo odlučili da nam je potrebno putovanje na kojem ćemo se malo više posvetiti sebi i naći onaj izgubljeni sklad.

Tako smo uzeli laptop i gledali što se nudi. Odlučili smo novu godinu provesti u Sarajevu, olimpijskom gradu, gradu ćevapa i bureka, "kahve", baklave i sevdaha. 

Uzeli smo aranžman preko agencije, 2 noćenja, put i organizirani obilazak grada, za 340 eura.

Polazak je bio u 5:00 h iz Zagreba, 30.12.2023. U Zagreb smo stigli dan prije, prespavali kod rodbine, usput još "malo" eura potrošili u Arena centru – čitaj – neočekivani shopping, te smo mislili kako nije strašno ustajanje u 4 ujutro. Srećom, kako smo spavali u "stranom" krevetu, nismo baš spavali zimski san, tako da to rano ustajanje i nije ipak bio toliki problem. Sjeli smo na taksi do polazišne točke, pa u bus i krenuli. 

Sama vožnja busom je inače iscrpljujuća, naročito kada ideš na duže relacije. Nije da je Sarajevo na kraj svijeta, ali se put otegnuo na dugih 8 sati, uz povremena stajanja. Začudo, gužve na granici uopće nije bilo.

Stigli smo u Sarajevo u popodnevnim satima, kod zgrade Gradske vijećnice, nakon čega smo zastali i promatrali rijeku Miljacku i njene mostove, kratko prošetali obližnjom Baščaršijom, te se zaputili u hotel. 

Smjestili smo se u hotelu Holiday ****.

Hotel ima prekrasan vanjski izgled, u centru je, ima prekrasan lobby s velikom recepcijom, wellness i bazen, što sam svakako znala prije puta, ali naravno da sam zaboravila spremiti kupaći. Onda je krenula potraga, no srećom, preko puta hotela se nalazi shopping centar, pa je potraga trebala biti brzo okončana, ali naravno, tko uoči novogodišnje noći prodaje kupaći kostim!? Ipak, nakon nekoliko obilazaka dućana koji bi naizgled mogli imati kupaće, pronašla sam jedan sportski badić i bez razmišljanja što ću izgledati kao olimpijska skakačica u bazen, kupila sam ga. 

Kada smo napokon ušli u sobu, stiglo je lagano razočaranje. Naime, soba je izgledala kao da joj treba hitna renovacija da ne izgleda kao iz 84'… ali nema veze, to nas neće obeshrabriti u našoj odlučnosti da napokon počnemo uživati.

U aranžmanu je bila planirana večera sa živom glazbom, no kako smo bili premoreni od puta, nismo se odlučili za izlazak, nego smo se "čuvali" za dan kasnije, doček nove.

Večer smo proveli uživajući na bazenu, većinom na ležaljkama budući da je bazen bio hladan, odnosno nije bio grijan, ali ni to nas nije obeshrabrilo u našem planu kao ni ona naša soba.

Stara godina, jutro. 

Krećemo na doručak. Divan restoran u sklopu hotela, balkanska kuhinja, baš po našoj mjeri. Na stolu su se našla naravno jaja, salate, salame, kobase, namazi, baklave, kava…

Nakon doručka smo krenuli na izvor rijeke Bosne – Vrelo Bosne.

Čista priroda, svjež oštar zrak – melem za sva osjetila. Definitivno morate posjetiti ako ste ljubitelji boravka u prirodi.

Povratak sa Vrela je bio oko podne, ostatak dana u slobodnom aranžmanu. Zaputili smo se opet na Baščaršiju, gdje smo isprobali burek i ćevape uz neizostavni kajmak i ayran. Meni su jako fini, a suprug je čak malo ostao razočaran jer je imao prevelika očekivanja, ali je kao i ja oduševljen bosanskom kahvom.

Popili smo vodu iz česme Sebilj, jer prema legendi, tko se iz nje napije vode, vrati se u Sarajevo. Također smo u šetnji obišli i mjesto gdje je Gavrlio Princip upucao Franca Ferdinanda, te Sahat kulu.

Zaista je divan taj dio grada, mnoštvo obrtničkih radnji, kafića, trgovina slatkiša i suvenira, pečenjara… baš je orijentalan i jako podsjeća na Istanbul, o čemu sam pisala u ovome članku. 

Jedini minus je gužva.

Za vrijeme šetnje, ugledali smo jedan kafić u kojemu je bila mlađa populacija, a iz kojeg je dopirala narodno-zabavna glazba: Zdravko Čolić, Halid Bešlić i sl. Odlučili smo sjesti, i tako je zapravo počela naša proslava Nove godine. Pijuckali smo rakiju i uživali u nargili i glazbi. 

I bilo je baš lijepo. 

U večernjim satima smo se zaputili u hotel da se spremimo za doček na trgu, kod Vječne vatre, no kako je bilo toliko hladno, po dolasku u hotel smo shvatili da smo mi zapravo već proslavili, i da nam nije gušt stajati na hladnoći u gužvi, a kako nismo rezervirali restoran i taksi za doček, odlučili smo otići na bazen, a po povratku u sobu upalili smo prijenos dočeka sa trga na TV-u i pijuckajući vino dočekali Novu.

Sretna Novaaaaa!

Dan odlaska, doručak.

U hotelu smo sreli par koji je došao s nama i koji su nam prepričali kako je odlazak na doček na trg zapravo bio loša ideja jer je bilo previše ljudi i bilo je prehladno, tako da smo shvatili da smo zapravo dobro odabrali što smo ipak ostali u sobi.

Slobodno vrijeme nam je bilo na raspolaganju do ukrcaja u bus i opet smo bacili đir na Baščaršiju. 

Baš ima dušu. 

Kupila sam naravno nekoliko suvenira, a muž me počastio šalom i naušnicama, te smo naravno, pojeli još baklave. Uzeli smo i burek za put, kao i lokume i halve. 

Htjeli smo usput posjetiti i Muzej Sevdaha, no bio je zatvoren u to doba, na žalost. 

U Zagreb smo stigli oko ponoći, dugo smo čekali na granici za povratak, jedva smo ugrabili taksi koji nas je došao duplo skuplje nego dva dana ranije, zatim vozili za Rijeku, a ujutro odmah išli na posao.

Odmor od svega, kao i sumiranje dojmova su uslijedili tek za vikend.

Sve u svemu, cilj je postignut, nauživali smo se ljepota olimpijskog grada, najeli se i napili delikatesa koje grad nudi, a i posvetili smo se samima sebi. 

Oh baš je divno to Sarajevo!

Tko bi rek'o čuda da se dese....

Do idućeg puta!